top of page

šta kaže irena ristić?

biopolitički ogled

premijera: 17. januar 2015.
repriza: 20. februar 2015.
u 20 sati @rex beograd

do sada je pronađeno pedeset i devet  žena po imenu irena ristić koje su pozvane da se upoznaju i da odgovore na nekoliko pitanja. njihove lične istorije razlikuju se po mnogo čemu: variraju  iskustva, htenja i izbori, koliko i konteksti u kojima su odrastale. razlikuju se one i po socijalnom, obrazovnom, profesionalnom i porodičnom statusu, po uslovima u kojima žive, po ukusima i stilovima, po verskim, ideološkim i seksualnim opredeljenjima. razlikuju se i njihovi doživljaji istorijskih kretanja i obrta na prostoru bivše jugoslavije. ime su dobile u različitim vremenima, a odnos zajednice prema poreklu imena određivao je donekle i njihovo pozicioniranje u okruženjima u kojima se se nalazile tokom života. sledstveno, nisu sve ni spremne da se upoznaju, ili da svoje mišljenje istaknu u javnom diskursu. ukrštanjem ličnih narativa o poreklu imena sa narativima svojih imenjakinja, autorka istražuje  moguće tačke dodira:  šta bi još moglo da ih spaja, sem imena koje su stekle sticajem okolnosti, i koje, mahom, nisu birale.

„šta kaže irena ristić?“ ispituje granice ljudskog susreta u kontekstu jednog iscrpljenog i atomiziranog društva. pitanje je da li se skaredni individualistički modeli mogu zameniti novim vidovima solidarnosti, u kojima se nepoznate i udaljene osobe povezuju radi prepoznavanja i razmene mišljenja, koliko i univerzalnih ljudskih iskustava. da li je uopšte moguć nastanak konstrukta koji osnažuju zajedničko delovanje na opštem i na lokalnom planu? u ovom trenutku čini se nužno stvaranje protivteže sve izrazitijoj društvenoj segregaciji koja indukuje nepoverenje i ideološke sudare, kao i doživljaj izolovanosti, nemoći i prinudne ravnodušnosti.

rad je polimedijske strukture, zasnovan na ukrštanju performativnih i video elemenata, a materijal za izvođenje nastao je na osnovu biografskih podataka, intervjua i odgovora učesnica na upitnike maksa friša iz njegovog “dnevnika 1966-1971”.

autorka: irena ristić

scenario: irena ristić i irena ristić
izvode: irena ristić, irena ristić i irena ristić
saradnja na scenariju: anđelka nikolić i miloš paunović
kamera: aleksandar papajić
montaža: david damjanović
muzika: ah ahilej
dizajn: mihaela drakulović

produkcija: hop.la!
podrška: orange studio, quad i ministarstvo kulture i informisanja republike srbije

izvod iz recenzije: “ciljevi ovde izgledaju jasni - odgovoriti na pitanje koje je naše mesto u svetu, kako su stvari koje podrazumevamo u našim životima u stvari određene društvenim, političkim okolnostima, ko smo mi uopšte - ali tačke do kojih treba da stignemo nisu ucrtane na mapi, tako da ovo putovanje u grupi postaje zabavno, duhovito, zastrašijuće lutanje, sa vrlo neizvesnim ishodom, sa nadom da ćemo stići do nečeg vrednijeg od suštog skepticizma i individualizma shvaćenog kao borba protiv drugog i kao strah od drugosti i nepoznatog.”  bojan babić (danas, 27.01.2015)

bottom of page