o ljubaznosti
skrivene političke moći pozorišnih rediteljki/a
"o ljubaznosti" je istraživanje realizovano tokom proleća 2018. u saradnji sa grupom savremenih pozorišnih stvaralaca okupljenih oko međunarodne platforme organization of nice directors.
kako pokazuju javne polemike i prethodna istraživanja opseg rediteljskih funkcija se proširuje srazmerno izoštravanju socijalnih paradoksa koje nameće društvo nejednakosti. političnost rediteljske pozicije ne iscrpljuje se izborom, tematizacijom ili izvođenjem određenog društvenog pitanja u izolovanom okviru pozorišnog rituala, već zadire u preispitivanje fundamentalnih odnosa na kojima je pozorište utemeljeno, kao građanska institucija koja reflektuje ali i perpetuira postojeći društveni poredak. stoga, u ovom trenutku, prepoznavanje proizvodnih odnosi na kojima se zasniva grupni kreativni proces u pozorištu određuje tumačenje i vrednovanje estetskog ishoda, barem isto koliko i kvaliteti samog izvođačkog akta. postavlja se pitanja na koji način rediteljke i reditelji, iz pozicije moći koja im pripada u hijerarhijski organizovanoj pozorišnoj strukturi unutar procesa uslovljenog između ostalog i klasnom podelom, razumeju i prihvataju stepen odgovornosti za izgradnju zajedničkog. do koje mere mogu problematizovati različite vidove nejednakosti i eksploatacije u svim fazama produkcije? mogu li uticati na promenu uslova rada tokom kreativnog procesa koji vode? kakve bi mogle biti šire socijalne implikacije takvih pokušaja? izvedeno je istraživanje sa 22 pozorišne rediteljke i reditelja koji su pozvani da definišu pojam pozorišne režije, ali i da iskažu mišljenje o svojoj poziciji, kvalitetima, potrebama, željama, slabostima, i kapacitetima za promenu. sklop njihovih kvaliteta potisnutih u kreativnom procesu, kada se ukrste sa listom socijalnih zahteva i potencijalnih rediteljskih intervencija u sistemu, ukazuju na nužnost promene paradigme: od rigidnog paternalističkog modela režije koji omogućuje eksploataciju do novih egalitarističkih pristupa koji su utemeljeni u saradnji, i zasnovani na suptilnim kvalitetima, kao što je ljubaznost. rezultati mogu delovati iznenađujuće. zapravo nisu. pozorište je umetnost odnosa sa transformativnim i integrativnim moćima, stoga promena “odozdo” može biti put za konstituisanje zajedništva, shvaćenog ne kao stanje, već kao radikalni politički proces.
autorke: irena ristić i anđelka nikolić
rezultati istraživanja prikazani su u okviru 16. IATC simpozijuma sterijog pozorja "collective work: questioning collectivity in contemporary theatre" 1-2. jun 2018. novi sad, a studija "političnost režije - promena paradigme" koja uključuje sve rezultate uskoro će biti objavljena u zborniku theatre between politics and policy, u izdanju fdu.